Bakar ima izvrsnu otpornost na koroziju u suhim okruženjima, ali sklon je stvaranju patine u visokoj - vlažnosti ili sumporu - koji sadrže plinska okruženja, što rezultira povećanjem otpora kontakta. Površina aluminija sklona je stvaranju gustog oksidnog filma, koji umjesto toga može spriječiti daljnju koroziju. Međutim, otpor oksidnog filma (oko 10 · · cm²) mnogo je veći od one bakrenog supstrata (10 Ω · cm²), a potrebno je poboljšati limenim oblogama, niklom ili anodnom oksidacijskom tretmanom.
U smislu utjecaja temperature na električnu vodljivost, temperaturni koeficijent otpornosti bakra (0,0043/ stupanj) je niži od onog aluminija (0,0041/ stupnja), ali koeficijent toplinskog ekspanzije aluminija (23,6 × 10 × 10 × 10 × 10 × 10 ×). U scenarijima sa značajnim temperaturnim fluktuacijama, toplinsko širenje i kontrakcija aluminijskih šipki su izraženiji, što može uzrokovati labavljenje na točkama povezanosti. To se može ublažiti strukturnim dizajnom (poput rezerviranja praznina za širenje) ili pomoću fleksibilnih priključaka.